Vjeran Ivančević, rođen u Osijeku 1963.god. oženjen i ima dva prekrasna sina koje mu je podarila supruga Branka Ivančević. Osnovnu školu pohađao do 4 razreda u Osijeku. Potom mijenja boravište ( zbog porodične tragedije 1973. god ) i odlazi u Rijeku gdje završava osnovnu i srednju školu.
Po završetku srednjeg obrazovanja vrača se u rodni grad i želeći ispuniti davno nedosanjani san o treniranju i bavljenju borilačkim vještinama odluči se baviti
Full-kontakt-karateom u tada postojećem klubu Karate Klubu „ KANDIT „ kao jednom od sekcija već spomenutog kluba, voditelji su bili eminentni Osječki sportaši gospodin Vlado Premuž( boksač ) i gospodin Pero Kraljević majstor borilačkog sporta.
Karate je počeo trenirati 1984 god. u istoj borilačkoj tehnici ,tako da se Karate – do - om bavi već 25 god. Sve karateke koji su ga na tom putu pratili, usmjeravali te mukotrpno učili prve stavove ,a tako i ohrabrivali i u ustrajnost istih tehnika. Vrlo cijenjeni majstori tadašnjeg Karate Kluba „ KANDIT „
Prvi i vrlo poštovani učitelj gospodin Bela , gospodin Helbih Antun, sensei Zvonko Bjondić, sensei Pero Kraljević, sensei Radoslav Ravlić sensei Ljubo Mudrinić (pokojni), a posebno sensei-san-a Križanović Eduard (4.Dan,Karate) koji je uložio puno svog slobodnog vremena da postane majstor u karate vještini, a da pri tome počne razumijevati i voljeti tu borilačku vještinu. Za sho-dan u karateu izašao je na polaganje 1988 god u Novom Sadu kod vrlo cijenjenog peterostrukog vice-prvaka svijeta u borbama gospodina Dušana Dačića.
U obranu RH je po savjesti otišao 28.06.1991. god dragovoljno i od tada pa sve do danas je pripadnik HV sa činom poručnik korvete od 1993 god. No po završetku rata na nagovor klupskog kolege Eduarda Križanovića ( nositelja Yon-dana) 1998 se vraća u karate i to u K.K. „Saponia“ koji više ne postoji jer je promijenjeno ime u K.K. „DGO“ ( Donji Grad Osijek).
Saznavši za Tradicionalni Aikido u Osijeku od klupskog kolege i sensei-san-a Križanović Eduarda počeo je trenirati vještinu koja mu je otvorila neka nova obzorja ( nije nepoznata ali sigurno nerazumljiva i na takav način nedokučiva ). Kroz trogodišnje prakticiranje treninga Aikikai Aikida uz odličnu ekipu ljudi koja i danas čini sukus kluba došao je do visokog smeđeg pojasa u kojem se želi malo zadržati i uživati u njemu, prakticirajući sve tehnike koje je spoznao ali ne i usvojio onako kako ih treba prakticirati i živjeti.
Zahvalan je svojim bivšim i sadašnjim učiteljima iz Karate-do-a, tako i velikom aikidoki entuzijasti, čovjeku, prijatelju i nadasve sensei – sanu Miljanu Vučićeviću - Mironu što je donio AIKIKAI AIKIDO u Osijek.